Kao i prethodna dva, i ovaj predstavlja znamenite Barane koji su djelovanjem i životnim stilom obilježili dekade prošlog vijeka. Likovi četiri najpoznatija fudbalera koje je Bar iznjedrio, i koji su stekli kultni status među ljubiteljima „najvažnije sporedne stvari na svijetu“, krase zid istočne tribine stadiona: Radovan Lale Bokan – prvi igrač iz Bara koji je bio stalni član više jugoslovenskih prvoligaša, Danilo Delibašić – po anketama najbolji fudbaler FK „Mornar“ svih vremena, Anto Radović – dvodecenijski kapiten „Mornara“ i Miki Mašanović – legenda fudbala i uopšte grada pod Rumijom.

„Drago mi je što su ljudi iz Sportsko-rekreativnog centra prihvatili ideju da četvorica najpoznatijih fudbalera koje je Bar imao u poslijeratnom periodu dobiju svoje murale. Nadam se da će svi navijači uživati u ovome, jer je riječ u ljudima koji su sportska istorija ovog grada“, kazao je selektor bARS-a Željko Milović.
Ovaj mural se stilski razlikuje od prethodna dva jer je, kako kaže koautor Husić, to tematika zahtijevala. „Frano i ja smo odlučili da murale odradimo drugačije od prethodnih, zato što je u pitanju stadion i trebalo je da se uklope u navijački senzibilitet i duh ʼMornaraʼ. Koristili smo svijetloplave, tamne i crne tonove da bismo murale uklopili u klupske boje, u ambijent“, zaključio je Husić.

Članovi porodica ove četiri fudbalske legende izrazili su zahvalnost na ovom gestu i inicijativi selektora Milovića, ističući da je za sve njih ovo bio poseban dan.
„Danas sam posebno emotivna i mnogo mi je drago što je ovo grad, koji je uvijek bio uz njega, prepoznao. Hvala Željku na tome što je uradio da se sjećanje na njega nikad ne zaboravi, da ostane za generacije. Mnogo sam ponosna“, zaključila je Mladenka Kaluđerović, ćerka Mikija Mašanovića.
Aleksandar Baćko Bokan, sin Laleta Bokana, rekao je da je ovo za njega izuzetan dan, a iste impresije dijeli i bivši fudbaler Jovan Joco Radović, sin Anta Radovića.
Danilo Delibašić, imenjak i unuk Danilov, duhovito je istakao da, nažalost, od đeda nije naslijedio talenat za fudbal ali da mu je drago što je baš njegov đed bio jedan od četvorice najboljih koji su tokom više decenija predstavljali barski fudbal na najljepši način.

The post Mural Davida Husića i Frana Kolovića na stadionu SRC – a appeared first on Srce Grada.

Dva treninga dnevno ne padaju teško, jer je cilj da potpuno spremni dočekaju početak šampionata planete, na kom će drugi put učestvovati.

Prva provjera protiv Francuske bila je uspješna, uprkos porazu.

Pokazali su naši da mogu parirati izuzetno kvalitetnom timu, koji je među favoritima za zlato na Mundobasketu.

“Misim da smo odigrali dobru utakmicu protiv Francuske. Prva utakmica, poslije dosta priprema, dosta trčanja. Igrali smo pred punom salom, bila je prelijepa atmosfera. Mislim da smo igrali dobro, imali smo dobrih momenata i u odbrani i u napadu. Oni su favoriti za medalju, mislim da smo na dobrom mjestu. Ostalo je još vremena, dosta pripremnih utakmica da se to posloži na svoje mjesto. Sada nas čeka još jedna utakmica protiv favorita za medalju. Biće dobra provjera sa Slovenijom, da vidimo gdje stojimo trenutno. Pokušaćemo da damo sve od sebe”, rekao je Nemanja Radović.

Početak pripremnih utakmica prijao je svima.

“Igrati odmah utakmicu protiv takvog rivala je izuzetno teško. “Nedostajale” su nam noge, procenti šuta, ali mislim da smo igrali dobru košarku. Svi znaju kakvu NBA postavu ima Francuska, ali smo pokazali, i pored grešaka kako defanzivnih tako i ofanzivnih, da možemo da igramo i sa takvim rivalima. Kada to sredimo, bićemo ekipa koja će se boriti i sa najjačima”, poručuje Dino Radončić i dodaje:

“Najgori dio priprema je iza nas, kada smo imali samo treninge. Sada su krenule utakmice. Idemo za Sloveniju, potom za Gruziju, pa na Filipine. Sada ćemo da uživamo, priključio se i Kendrik Peri i mislim da imamo ekipu koja može da uradi više nego što je bio slučaj na prošlom Svjetskom prvenstvu“.

Duel sa Slovencima igra se u utorak od 18 sati.

“Slovenija je posljednjih pet, šest godina u vrhu evropske košarke. Imaju jednog od najboljih igrača svijeta. Biće to još jedna velika provjera za nas i da treba da nastavimo sa kvalitetnim radom“, smatra Dino koji je igrao zajedno sa Dončićem u Realu.

Ono što je jasno, naši košarkaši uživaju kada su na okupu. To se vidi i na terenu.

“Dosta smo ponavljali da je veoma važno da prenesemo hemiju koju smo imali, prije svega u kvalifikacijama, pa na Evropskom prvenstvu, pa opet u kvalifikacijama. Atmosfera je ista kao prošle godine, to je važno za nas, nastojaćemo da održimo taj dobar duh, a kada se držimo zajedno, dobar rezultat neće izostati“, zaključuje Radović.

The post Crnogorski košarkaši naporno rade u Baru appeared first on Srce Grada.

The post Marjan Lukić – naš polumaratonac appeared first on Srce Grada.

Filip, kojem je Sportsko-rekreativni centar početak i kraj radnog vijeka, svijedok je svih promjena unutar preduzeća, širenja infrastrukture, utakmica i takmičenja  svjetskih sportista.

J.L.: Filipe, možete li mi reći šta za Vas predstavlja Sportsko-rekreativni centar?  Šta je to što Vas je zadržalo u ovom Društvu toliko godina?

F.V.: Sa sigurnošću mogu reći da „Sportsko-rekreativni centar“ za mene predstavlja drugi dom. Samim tim što provodim podjednako vremena sa svojim kolegama i sa sportistima, sa ponosom kažem da  Sportsko-rekreativni zbilja to jeste. Moj dom. Kao neko ko je sportista u duši i voli sport još od djetinjstva, trudio sam se, a i dalje se trudim da naš Bar bude grad sporta. To je jedna karika zbog koje sam i dan danas tu u lancu dobrog kolektiva, kvalitetnih i dobrih sportista među kojima sam pronašao prave prijatelje . To je razlog da sam sve ove godne neumorno tu sa istom iskrom rada i truda kao prije 35 godina.

J.L. : Znamo da  ste se sarađivali sa raznim domaćim i  svjetskim sportistima i da nam možete ispričati mnoštvo anegdota, onih manje ali i onih više lijepih priča i situacija . Molim Vas da izdvojitie neki trenutak kojeg se rado sjećate?

F.V.:  Činjenica da sam najstari radnik  sama po sebi kaže da sam u proteklih 35 godina, ovdje na Madžarici, upoznao velike domaće i svjetske sportske zvijezde.

U moru događaja, u proteklih tri decenije izdvojiću nekoliko nekoliko događaja i anegdota kojih se rado sjećam.

Davne 1988. godine u naš grad Bar je došla Olimpijska reprezntacija tadašnje Jugoslavije. Vidjeti ispred sebe imena kao što su Radmilo Mihajlović, Semir Tuce, Mirsad Balić, Jovica Nikolić i mnogi drugi, koje sam do tada gledao samo na TV-u  –  za mene je bio nestvaran događaj.

Takodje, 1990. godine došla je reprezentacija Kameruna da obavi posljednje pripreme pred Mundijal koji je održan u Italiji. Samim tim što sam bio u blizini takvih sportista, za mene je bila velika čast.

Moram napomenuti da su naš stadion i tartan stazu posjetile i velike atletske zvijezde kao što su  Sead Krdžalić, Radoman Šćekić, Ismail Mačev i mnogi drugi. Posebna čar tih velikih sportista je ta  što se ponašaju i žive kao mi, obični ljudi.

Anegdota koja mi je ostala u sjećanju i zbog koje i dan danas iskreno nasmijem je sledeća…

1987.godine prilikom izgradnje završne faze tartan staze zbog radova bio je zabranjen prilaz stadionu. Međutim jedan živahan dečko se osmjelio i preskočio ogradu, a ja sam otišao da ga upozorim da napusti stazu. Na to mi je on , onako oholo uz osmijeh,  dobacio : „Znaš li ti da sam ja Dražen Petrović?“, kasnije čuveni jugoslovenski koškarkaš, a ja sam se našao u čudu da je taj momčić baš on.

Nekoliko godina kasnije obradovao me je poziv od njega, i rečenica koju kao da sada čujem:  ‘’Fićko, sjećaš  li se kad si me udaljio sa staze, nisi vjerovao da ću do ovdje dogurati’’. To je za mene uspomena za cijeli život.

I na kraju, kao i u životu bilo je lijepih a i onih manje lijepih godađaja koje ostavljamo iza sebe i gledamo ka naprijed, a danas sa ponosom kažem da sam dio ovog kolektiva i da je „Sportsko-rekreativni centar“ uvijek bio i ostao dom svih  sportista, prvenstveno našeg Bara, a zasigurno i sportsta cijele Crne Gore.

Toliko emocija prema jednom preduzecu, prema Društvu uz koje je Filip praktično odrastao je prava rijetkost. On, zajedno sa mnogim kolegama koji decenijama čine da Srce grada i dalje kuca, ostavlja mlađim zaposlenim generacijama dobar temelj da osjete isto. Podsjeća da je požrtvovan i pošten rad osnova dobre životne „utakmice“ , dobrog Društva i dobre porodice.

Možda baš zbog toga Sportsko- rekreativni centar zbilja jeste

Srce grada-Srce igre

J.L.

The post Filip Vučetić – Srce igre appeared first on Srce Grada.