Filip Vučetić – Srce igre
Novim ruhom Sportsko-rekreativnog centra Bar i imenom koje ga opisuje u pravom smislu, Srce grada ne čini samo Dvorana Topolica i tereni na Madžarici već i njegovi zaposleni. Ljudi koji su godine svog radnog vijeka ostavili barskom sportu i svojim požrtvovanim radom učinili da sa ponosom nosimo to ime. Jedan od ljudi Srca grada je i Filip Vučetić. Rodjen 1963. godine u Baru jedan od prvih radnika, tada „Radne organizacije Sportski centar Topolica“ 1986.godine.
Filip, kojem je Sportsko-rekreativni centar početak i kraj radnog vijeka, svijedok je svih promjena unutar preduzeća, širenja infrastrukture, utakmica i takmičenja svjetskih sportista.
J.L.: Filipe, možete li mi reći šta za Vas predstavlja Sportsko-rekreativni centar? Šta je to što Vas je zadržalo u ovom Društvu toliko godina?
F.V.: Sa sigurnošću mogu reći da „Sportsko-rekreativni centar“ za mene predstavlja drugi dom. Samim tim što provodim podjednako vremena sa svojim kolegama i sa sportistima, sa ponosom kažem da Sportsko-rekreativni zbilja to jeste. Moj dom. Kao neko ko je sportista u duši i voli sport još od djetinjstva, trudio sam se, a i dalje se trudim da naš Bar bude grad sporta. To je jedna karika zbog koje sam i dan danas tu u lancu dobrog kolektiva, kvalitetnih i dobrih sportista među kojima sam pronašao prave prijatelje . To je razlog da sam sve ove godne neumorno tu sa istom iskrom rada i truda kao prije 35 godina.
J.L. : Znamo da ste se sarađivali sa raznim domaćim i svjetskim sportistima i da nam možete ispričati mnoštvo anegdota, onih manje ali i onih više lijepih priča i situacija . Molim Vas da izdvojitie neki trenutak kojeg se rado sjećate?
F.V.: Činjenica da sam najstari radnik sama po sebi kaže da sam u proteklih 35 godina, ovdje na Madžarici, upoznao velike domaće i svjetske sportske zvijezde.
U moru događaja, u proteklih tri decenije izdvojiću nekoliko nekoliko događaja i anegdota kojih se rado sjećam.
Davne 1988. godine u naš grad Bar je došla Olimpijska reprezntacija tadašnje Jugoslavije. Vidjeti ispred sebe imena kao što su Radmilo Mihajlović, Semir Tuce, Mirsad Balić, Jovica Nikolić i mnogi drugi, koje sam do tada gledao samo na TV-u – za mene je bio nestvaran događaj.
Takodje, 1990. godine došla je reprezentacija Kameruna da obavi posljednje pripreme pred Mundijal koji je održan u Italiji. Samim tim što sam bio u blizini takvih sportista, za mene je bila velika čast.
Moram napomenuti da su naš stadion i tartan stazu posjetile i velike atletske zvijezde kao što su Sead Krdžalić, Radoman Šćekić, Ismail Mačev i mnogi drugi. Posebna čar tih velikih sportista je ta što se ponašaju i žive kao mi, obični ljudi.
Anegdota koja mi je ostala u sjećanju i zbog koje i dan danas iskreno nasmijem je sledeća…
1987.godine prilikom izgradnje završne faze tartan staze zbog radova bio je zabranjen prilaz stadionu. Međutim jedan živahan dečko se osmjelio i preskočio ogradu, a ja sam otišao da ga upozorim da napusti stazu. Na to mi je on , onako oholo uz osmijeh, dobacio : „Znaš li ti da sam ja Dražen Petrović?“, kasnije čuveni jugoslovenski koškarkaš, a ja sam se našao u čudu da je taj momčić baš on.
Nekoliko godina kasnije obradovao me je poziv od njega, i rečenica koju kao da sada čujem: ‘’Fićko, sjećaš li se kad si me udaljio sa staze, nisi vjerovao da ću do ovdje dogurati’’. To je za mene uspomena za cijeli život.
I na kraju, kao i u životu bilo je lijepih a i onih manje lijepih godađaja koje ostavljamo iza sebe i gledamo ka naprijed, a danas sa ponosom kažem da sam dio ovog kolektiva i da je „Sportsko-rekreativni centar“ uvijek bio i ostao dom svih sportista, prvenstveno našeg Bara, a zasigurno i sportsta cijele Crne Gore.
Toliko emocija prema jednom preduzecu, prema Društvu uz koje je Filip praktično odrastao je prava rijetkost. On, zajedno sa mnogim kolegama koji decenijama čine da Srce grada i dalje kuca, ostavlja mlađim zaposlenim generacijama dobar temelj da osjete isto. Podsjeća da je požrtvovan i pošten rad osnova dobre životne „utakmice“ , dobrog Društva i dobre porodice.
Možda baš zbog toga Sportsko- rekreativni centar zbilja jeste
Srce grada-Srce igre
J.L.
